Elektronska cijev

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Elektronska cijev aktivni je elektronički element čiji se rad zasniva na protoku slobodnih elektrona u vakuumu između dvije ili više elektroda.

Danas su u većini primjena elektronske cijevi zamijenjene manjim i jeftinijim tranzistorima u diskretnoj ili integrisanoj izvedbi, međutim, još uvijek se koriste u radioodašiljačima velikih snaga, pojačalima posebne namjene, a, također, i u posebnim izvedbama, kao što su magnetron u mikrovalnim pećnicama i katodna cijev za prikaz slike u televizorima i računarskim monitorima.

Elektronske cijevi bile su popularne za izradu uređaja sve do 1960-ih, tj. sve do pojave masovne proizvodnje tranzistora i poluprovodničkih dioda.

Standardne elektronske cijevi dobijaju naziv prema broju elektroda:

• dioda – ima katodu koja emitira elektrone i anodu koja ih prikuplja, pa služi kao ispravljač
• trioda – ima još i upravljačku rešetku, koja omogućuje kontrolu protoka elektrona
• tetroda – dodatna zaštitna rešetka smanjuje utjecaj napona anode na protok elektrona
• pentoda – dodatna kočeća rešetka za sprečavanje djelovanja sekundarne emisije elektrona na anodi
• heksoda – ima dvije upravljačke i dvije zaštitne rešetke, omogućuje množenje signala
• heptoda – kao heksoda, ali ima i kočeću rešetku.

Slične elektronskim cijevima jesu i plinom punjene cijevi kod kojih, osim slobodnih elektrona, vodljivosti doprinose i slobodni ioni, npr., tiratron, koji je imao primjenu sličnu današnjem tiristoru.